Kada se na jednom mjestu nađe tim mladih veterinara koji obožavaju svoj posao, osoba koja beskrajno voli pse, lokalna uprava koja ne štedi na pravima životinja i javnost koja sve to podržava, uspjeh je zajamčen. Upravo to – i još mnoga toga – poklopilo se u Virovitici prigodom osnivanja Skloništa za napuštene životinje, a rezultat je jedan od najuređenijih hrvatskih obitavališta za pse koji nisu imali sreće osjetiti ljudsku toplinu, pažnju i ljubav

‘Od prvog dana željeli smo raditi isključivo ‘no kill’ sklonište, što znači da nakon 60 dana od kada zbrinemo psa, nema usmrćivanja. Ništa drugo nije dolazilo u obzir’, kaže veterinar Dražen Majetić iz Veterinarske ambulante za male životinje Felix, koja kao koncesionar brine i osigurava sve potrebno za normalan život pasa.Umjesto da pse ubijaju, u Virovitici su se odlučili za pojačane programe udomljavanja, stalnu edukaciju građana o važnosti kastracije i preventivno djelovanje. Od kada je 5. srpnja 2011. godine počelo s radom, do danas je udomljeno približno 300 pasa.

‘Ponosan sam što je virovitičko sklonište jedno od samo šest ‘no kill’ skloništa u Hrvatskoj i što psima osiguravamo humani smještaj i primjerene uvjete za život’, kaže gradonačelnik Virovitice Ivica Kirin čija je obitelj udomila prekrasnu mješanku, kujicu Žutu koja je svog vlasnika u azilu čekala dvije godine.

Sklonište je smješteno na prostoru bivše vojarne. Zgrade koje su nekada služile kao tovilište teladi i svinja danas su preuređene u lijepe boksove za pse. Na šest tisuća četvornih metara uređeno je osam ograđenih dvorišta u kojima su psi podijeljeni po uzrastu, karakteru i sklonostima za suživot, 35 boksova površine 8 do 10 ‘kvadrata’ za individualno držanje jednog ili dva psa, tri mala dvorišta za štence i pse do 5 mjeseci starosti. boks za pse koji dođu s operacije, mačja soba u kojoj se do oporavka zbrinu ozlijeđene mačke lutalice i privremena ambulanta.

Ana Majhenić: Prošećite psa iz skloništa, osjećat ćete se bolje‘Počela sam volontirati u skloništu kad sam počela raditi u Kazalištu Virovitica. Mislila da će mi biti pretužno među tolikim napuštenim psima, ali taj strah je nestao kad sam vidjela koliko se dobro Zvonimir Zečević i dečki iz Feliks Veta brinu o psima, kako su u dobrim uvjetima i sigurnim rukama i kad sam shvatila da nije poanta u tome da žalim pse, nego da njima puno znači da ih prošećem, pomazim i poigram se s njima. Nakon godinu dana udomila sam malu kujicu Miffy, a godinu dana nakon i njezinu mamu Blanku. Obje sad žive sa mnom u Zagrebu, druže se s moje dvije mačke i volim ih najviše na svijetu. Ako imate sat vremena viška, ne budite lijeni, prošećite sa psima iz skloništa, osjećat ćete se ispunjenije, nekom psu uljepšat ćete dan, ako ćete dolaziti češće, sigurna sam da ćete nekoga i udomiti’, kaže Ana Majhenić.

O životinjama i cijelom kompleksu brine Zvonimir Zečević, virovitički ‘šaptač psima’, njihov ‘anđeo čuvar’. U azilu je gotovo 24 sata jer pse treba svakodnevno nahraniti, igrati se s njima, provjeravati zdravstveno stanje i ako treba odvesti ih u veterinarsku ambulantu. Svakom od 80 do 90 pasa koliko ih ima, zna ime i karakter, svakom se obraća posebno s dužnim poštovanjem kao da se radi o ljudima, a one koji odu iz azila, redovito obilazi u novim domovima.

‘Svaki od njih ima svoju priču, sudbinu i kalvariju kroz koju je prošao. Svi su ostavljeni ili bačeni, mnogi su zlostavljani i zaslužuju puno ljubavi i pažnje. Ovdje psi moraju živjeti kao kraljevi’, govori nam Zvonko dok četveronošci oko njega skaču od veselja pokušavajući mu uzvratiti ljubav i pokazati odanost.

Iako naviknut na užasne prizore pokušaja rješavanja životinja, nedavni slučaj pronalaska kujice vezanih nogu u vrećici odbačenoj u kontejner za smeće usred ljetnih vrućina, šokirao je Zvonka. Izdvaja i slučaj odraslog njemačkog ovčara vezanih šapa kojega su na obilaznici izbacili iz jurećeg automobila, živog mješanca strpanog u vreću koju su objesili na stablo i pse vezane žicom u šumi na izletištu Ribnjaci.
Mnogi su pronađeni u kanalima i na livadama , izgladnjeli i polomljenih nogu, a od kada radi sklonište pojedinci ubacuju pse preko ograde ili ih vežu lancem za ogradu zbog čaga je u skloništu postavljen video-nadzor.

Građani koji žele udomiti psa ne snose troškove cijepljenja, čipiranja i sterilizacije, što su pojedinci koristili kako bi na prevaru došli do tih usluga. Zvali bi Sklonište i rekli da su pronašli psa lutalicu, koji je inače njihov, pa bi za par dana došli i htjeli udomiti istog psa.

Zvonku u radu pomažu volonteri. Ima ih tridesetak, a na njih sedam ili osam može se računati svakodnevno. Njihov je zadatak čistiti boksove, hraniti, češljati, četkati i šetati pse. Radnim akcijama oni još uređuju prostor, kose travu, sade drveće kako bi bilo što više hlada, oslikavaju pročelja, razgovaraju s gostima ili potencijalnim udomiteljima, izrađuju kućice, u jesen skupljaju otpalo lišće, a zimi čiste snijeg. U vrijeme našeg posjeta tamo su bile Vlatka i Ema Marendić.

‘Prvih dana odlazili smo kući shrvani od tuge i boli zbog patnji koje su psi proživjeli i zbog činjenice da moraju biti ovdje. S vremenom smo prihvatili tu surovost života i sada se radujemo svakom danu u kojem im možemo pomoći’, govore nam.

Virovitičko sklonište otvoreno je za javnost svakodnevno od 10 do 14 sati kada građani mogu doći vidjeti pse ili donijeti donacije. U cilju edukacije redovito ga organizirano posjećuju učenici osnovnih škola i polaznici vrtića, a Udruga za zaštitu životinja Laki često organizira akcije prikupljanja pomoći za rad skloništa. Pomaže i nekoliko javnih osoba, svojevrsnih ambasadora ovog skloništa: glumica Ana Majhenić udomila je štene Muffy i njezinu majku Blanku, a kada je u Virovitici, volontira i šeće pse iz azila; akademski slikar Bane Milenković u velikoj dvorani Gradskog muzeja u srpnju ove godine izložio je dvadesetak recentnih slika, kolaža u monokromatskoj tehnici s motivom psa. Prihod od prodaje knjižice od 120 stranica koja prati izložbu namijenjen je izradi nadstrešnica u virovitičkom skloništu za napuštene životinje.

Izvor: T-portal | Goran Gazdek